„Znam da bih trebala, ali ne radim.“ Mnogi dođu s tom rečenicom. Žele promijeniti naviku, postaviti granicu, pokrenuti projekt, konačno obaviti težak razgovor. I onda odgađaju, zaborave, nađu dobar razlog da ne krenu. Nakon toga dolazi frustracija: što nije u redu sa mnom?
Obično ništa. To je otpor, i jedna je od najljudskijih stvari koje postoje.
Otpor nešto štiti
Otpor nije lijenost ni manjak volje. To je dio nas koji nas pokušava držati podalje od nečeg neugodnog: stare boli, osjećaja slabosti, straha, srama. Dok mu ne priđemo, ne moramo to osjetiti.
Zato se otpor često javlja upravo tamo gdje je promjena najvažnija.
Guranje ga jača
Uobičajena reakcija je gurati jače: više discipline, više pritiska, više samokritike. Ali otpor djeluje pomalo kao u fizici: što veći pritisak, to veći protupritisak. Kad ga pokušavamo probiti silom, obično raste.
Pomaže suprotno: usporiti, postati znatiželjna i odnositi se prema otporu s poštovanjem, kao prema dijelu sebe koji te pokušava zaštititi.
Tri lica otpora
1. „Previše je.“ Ponekad nas otpor štiti od osjećaja koji su nekad bili preveliki da bismo ih podnijeli. Dio nas se boji da će nas preplaviti ako otvorimo ta vrata. Tu je put naprijed u malim koracima i dovoljno sigurnosti, a ne u skoku u duboko.
2. „Ne isplati se boriti.“ Neki ljudi izbjegavaju svaku konfrontaciju. Govore si „pametniji popušta“ ili „nije to važno“. Ponekad je to istina. Ali kad postane pravilo, često nas štiti od starog osjećaja poraza ili nemoći. Pomaže taj osjećaj vidjeti, prihvatiti i polako vježbati zauzimanje za sebe.
3. „Ne, a ni sama ne znam zašto.“ Ako si kao dijete rijetko imala prostora reći „ne“, to „ne“ se može okrenuti prema unutra. Tada se pokazuje kao odgađanje, prividna lijenost, započinjanje bez završavanja, sabotiranje upravo onoga što želiš. Često je to stara, neispunjena potreba za vlastitom voljom i samostalnošću. Put naprijed nije stroži unutarnji glas, nego više prostora za vlastite izbore.
Otpor se može javiti i prema onome tko pomaže
Na savjetovanju ili coachingu otpor se ponekad pokaže u samom odnosu: „zaboraviš“ termin, osjećaš iritaciju, teško ti je reći što se stvarno događa. To je normalno i nije razlog za sram. Stara iskustva s autoritetom i bliskošću idu s nama. Kad o tome možemo otvoreno razgovarati, često postane jedan od najkorisnijih dijelova rada.
Kako raditi sa svojim otporom
- Primijeti ga bez osuđivanja. „Opet ovo odgađam“ korisnije je od „beznadna sam“.
- Pitaj što štiti. Kad bih to sada napravila, što bih mogla osjetiti? Čega se bojim?
- Razgovaraj s njim. Možda zvuči neobično, ali pomaže: „Vidim da me pokušavaš zaštititi. Što ti treba da napravimo jedan mali korak?“
- Smanji korak. Ne „promijenit ću sve“, nego „napisat ću prvu rečenicu“ ili „obavit ću jedan poziv“.
- Daj si stvarni izbor. Ako je otpor vezan za samostalnost, pitaj se: što ja ovdje zapravo želim, a ne što bih trebala?
Kad pomaže podrška
Kad te otpor dugo drži na mjestu, lakše ga je istražiti s nekim tko ne gura i ne osuđuje. Na savjetovanju i coachingu gledamo što tvoj otpor štiti i nalazimo tempo u kojem promjena postaje moguća.
Ako se u ovome prepoznaješ, možeš krenuti od besplatnog, iskrenog razgovora do 15 minuta. Susreti su online, na hrvatskom ili engleskom.
← Svi resursi