Gotovo svatko u nekom trenutku susretne ovaj osjećaj. Nekome se javi oko izgleda, nekome na poslu, u odnosima ili kad treba nešto zatražiti. Nije uvijek glasan. Često je to tihi osjećaj u pozadini da svoje mjesto moraš zaslužiti, a da ga nikad sasvim nemaš.
Kako zvuči iznutra
Ljudi rijetko kažu „osjećam da nisam dovoljna“. Obično se skriva u manjim rečenicama:
- „Nije to važno.“
- „Drugi to više zaslužuju.“
- „Ne bih htjela nikome smetati.“
- „Opustit ću se kad napravim još malo.“
- „Da me stvarno poznaju, ne bi ostali.“
Ispod tih rečenica često je jedna jednostavna želja: da te netko vidi i da nekome budeš važna.
Odakle dolazi taj osjećaj
Osjećaj vlastite vrijednosti ne dolazi gotov. Gradimo ga u odnosima, najprije u obitelji. Kad dijete gledaju s toplinom, primjećuju ga i shvaćaju ozbiljno, u njemu raste tiho unutarnje znanje: „Dobrodošla sam. Važna sam.“
Kad toga nema, ili kad ljubav dolazi samo uz uvjete (budi dobra, budi uspješna, ne smetaj), dijete se često i dalje trudi da ga netko primijeti. Ako trud ne uspije, s vremenom odustane. Iza toga ne ostaje samo tuga, nego često i sram: „Nešto sa mnom nije dovoljno.“
Ovdje se ne radi o okrivljavanju roditelja. Mnogi su radili što su mogli s onim što su imali. Radi se o razumijevanju zašto je taj osjećaj toliko poznat.
Nije zauvijek zadan
Osjećaj vlastite vrijednosti nije nešto što ili imamo ili nemamo. Mijenja se kroz cijeli život. Novi posao, prekid, kritičan šef ili nova veza mogu ga uzdrmati, a dobra iskustva ga mogu ojačati. To je dio koji daje nadu: ono što se gradilo u odnosima može se i popraviti u odnosima.
Zašto „pa vidi koliko si toga postigla“ ne pomaže
Kad se netko koga volimo osjeća bezvrijedno, često ga pokušavamo uvjeriti: vidi koliko si napravila, koliko si sposobna. To dolazi iz dobre namjere, ali rijetko pomaže. Osoba se može složiti u glavi, a i dalje to ne osjećati.
Razlog je što taj osjećaj nije misao koju možeš opovrgnuti argumentima. To je emocionalno iskustvo, a mijenja se kroz emocionalna iskustva: kad te netko sluša, a ne popravlja, kad si prihvaćena takva kakva jesi, kad osjetiš da si nekome važna.
Kako to pokušavamo nadoknaditi
Kad je osjećaj jak, nađemo načine da ga zaobiđemo:
- radimo i postižemo sve više, a i dalje osjećamo da nije dovoljno
- održavamo savršenu sliku da nitko ne vidi što je ispod
- kažemo „da“ kad mislimo „ne“, da bismo ostali potrebni
- izbjegavamo ljude i nove situacije da nas nitko ne može odbiti
- snažno reagiramo na malu primjedbu, kao da je potvrdila najgore
Jedan komentar, poruka bez odgovora, to da nas netko preskoči: odjednom cijelo tijelo reagira kao da nas netko obezvrjeđuje. To je znak da je dotaknuta stara rana.
Mali koraci koji pomažu
- Primijeti okidače. Kad se odjednom osjećaš malom? Zapiši situaciju i što si osjetila u tijelu.
- Razgovaraj sa sobom kao s prijateljicom. Bi li njoj rekla ono što govoriš sebi?
- Primijeti gdje daješ da bi te vidjeli. Postoji li jedno mjesto gdje možeš dati malo manje i vidjeti što se dogodi?
- Pronađi ljude koji te vide takvu kakva jesi. Već jedan odnos u kojem možeš biti bez truda čini razliku.
- Dopusti si primiti. Kad ti netko zahvali ili kaže nešto lijepo, pokušaj zastati i primiti to, umjesto da odmahneš.
Kad potražiti podršku
Ako osjećaj da nisi dovoljna oblikuje tvoje odluke, odnose ili posao, vrijedi raditi na tome s nekim. Na savjetovanju gledamo odakle taj osjećaj dolazi i kako se danas pokazuje u tvom životu. Jednako je važno i to da dobiješ iskustvo da te netko čuje i shvaća ozbiljno, tvojim tempom.
Ako se u ovome prepoznaješ, možeš krenuti od besplatnog, iskrenog razgovora do 15 minuta. Susreti su online, na hrvatskom ili engleskom.
← Svi resursi